Klikovi i etika - gdje smo zakazali?

Foto: Ilustracija/Centralni Portal

U Banjaluci se desilo stravično ubistvo, a taj monstruozni čin zabilježile su nadzorne kamere. Snimak se pojavio na društvenim mrežama i jako brzo postao viralan, te je takav bio dostupan i medijima. I tu smo se još jednom našli na vjetrometini "za" i "protiv" stavova koji opravdavaju ili neopravdavaju uznemirujući sadržaj na portalima.

S tim u vezi redakcija „Centralnog portala“ istražila je mogućnosti regulisanja sadržaja na portalima imajući u vidu i davno formulisane postulate novinarske etike.

Borislav Vukojević, magistar komunikologije, govoreći za "Centralni portal", naveo je slučaj izvještavanja o brutalnom ubistvu kao primjer kršenja novinarske etike, te ujedno ukazao na potrebu ažuriranja zastarjelih zakona koji ne prepoznaju internet kao medijsku platformu.

„Kada se, nažalost, dogodilo ubistvo mladića u Banjaluci postojali su mediji i sami novinari koji su veoma etično pristupili ovom slučaju i nisu htjeli da objavljuju video tog čina. Pojedini mediji čak su se i obratili na društvenim mrežama saopštavajući njihovu odluku da neće objaviti snimak na svojim mrežama ali naravno postoje i oni koji su ovo zloupotrijebili i time kreirali negativnu sliku o novinarstvu“, rekao je Vukojević.

Koja je uloga medija i da li su ispoštovani etički kodeksi novinarstva pitanje je koje izaziva sukobljene stavove. Da li su mediji u službi javnosti ili pak samo puka mašina koja ispunjava želje i porive miliona građana?

„Kada su u pitanju ovakve tragedije mediji bi trebalo da informišu javnost bez da ulaze u privatnu sferu žrtve i njene porodice. Ono što etika novinarstva zabranjuje jeste komercijalizacija tragedije, te je zbog toga potpuno neadekvatno ulaziti u privatnu sferu žrtve pokušavajući da na taj način dobijemo klikove. Naravno da je odgovor medija da oni to objavljuju jer ljude to zanima, međutim mediji nisu aparati za ispunjenje želja šta narod voli i želi“, objasnio je Vukojević.

Javnost je osudila medije koji su dijelili video snimak ubistva, ali se nije pozabavila činjenicom kako je video sa nadzorne kamere koji predstavlja dokazni materijal dospio u javnosti i to odmah nakon zločina.

„Postavlja se pitanje, kako je video sa nadzorne kamere koji bi trebao da bude dokazni materijal u istrazi završio u javnosti i to odmah nakon zločina? To je nešto što se treba istražiti i oko čega treba povesti računa. Srećna okolnost sa nadzornim kamerama na objektima u okolini jeste mogućnost da se veoma brzo mogu identifikovati počinioci, međutim sa druge strane ne postoji apsolutno nikakva informativna vrijednost za medije u tom slučaju. Time treba da se bave nadležni organi u toku istrage, a mediji čak i ako posjeduju taj video koji je nažalost postao viralan, po novinarskoj etici ne bi trebalo da ga objave“, istakao je Vukojević za Centralni portal.

Nakon oštrih reakcija građana na puštanje video snimka u javnost, ponovo se „potegnula“ inicijativa za potrebu usvajanja zakona koji bi ograničio i sankcionisao neprimjeren i neetičan medijski sadržaj koji ugrožava prava građana. 

„Etičko ili neetičko ponašanje ne bi ni trebala da bude zakonska stvar. Suština medija je da izvještava u javnom interesu, a na novinaru je da ima moralni kodeks unutar sebe. Ko se bavi novinarstvom taj „zakon“ bi trebalo da "osjeća". Zakon ne treba da propisuje etiku već bi to trebala da bude stvar zdravog razuma - ne kradi, ne plagiraj, ne komercijalizuj, štiti povjerljive izvore“, kazao je Vukojević.

Da je medijska regulativa jasna i razvijena potvrdila je za Centralni portal i profesorica Tatjana Duronjić, istakavši neophodnost pravilnog čitanja i primjene te regulative što bi dileme kako etički izvještavati o bilo kojim temama, pa i ovoj strašnoj tragediji svesti na minimum.

„Izvještavanje o ovako tragičnim slučajevima zahtijeva odgovoran pristup novinara i medija. A, to znači da se prednost morala dati čuvanju dostojanstva žrtve i porodice, a ne medijskom interesu. Novinari su trebali oprezno i detaljno da procijene kredibilnost svih upotrebljenih izvora, da odrede mjeru upotrebe činjenica u odnosu na to da neke mogu da izazovu paniku i strah u javnosti, a i s obzirom na to da, zbog brzine objave i nedovoljne provjere istinitosti informacija, sami sebe posle demantuju. Osim toga, novinari bi trebalo pažljivo da koriste fotografije. Bolje je koristiti široki, zamućeni kadar, nego sve to pokazati bez pardona. U svakom slučaju, novinar treba da postupa humano, a ne utilitarno“, istaknula je Duronjićeva.

Sara Milanović