"Hram je pravljen 1863 godine, tada je započeta njegova gradnja a 1873 godine je završen. Tada je bila velika srpska zajednica i jako bogata koja je gotovo svojim vastitim sredstvima izgradila čitav ovaj hram kao potreba vjernih da imaju jedno ovakvo bogoslužbeno mjeso, da imaju hram koji je u trenutku izgradnje bio najveći pravoslavni hram na Balkanu. Za hram su značajna sredstva dali i carska Rusija a isto tako i sultan je dao svoj prilog kako bi tada već odčazeća Turska sa Balkana možda političkim prilikama još uvijek se malo sačuvala“, kaže Kojić.
Hram je u svojoj osnovi 26x40 metara, centralna kupola je visine 30 a zvonik sa krstom je 45 metara, zidovi su debljine 2 metra. Ova impozantna građevina je krasila ne samo Mostar nego cijelu BIH, decenijama je hram bio na svim mogućim razglednicama. I danas ova bogomolja krasi Mostar, ali ne istim sjajem kao nekada. Simbol grada na Neretvi pratila je teška sudbina.
„To je 1992. godina, 15. jun je datum kada je zapaljen ovaj hram i kada je krenuo odlazak Srba iz Mostara. Većina Srba je otišla baš tog datuma kada su vidjeli da crkva gori. Bilo je u četiri navrata rušenje. Dakle, paljenje pa granatiranje, prvi pokušaj miniranja je bio bezuspješan iz ugla onih koji su to radili. Konačno miniranje je kada su u same temelje Saborne crkve ubušene rupe u koje je postavljen dinamit, profesionalno je odrađeno miniranje i hram je bukvalno izčupan iz zemlje. Svjedoče Mostarci da je tada cijeli grad bio prekkriven prašinom, prahom i kamenjem od Saborne crkve. To je bilo sve 1992. godine“, prisjeća se sveštenik Duško Kojić.
Tada je nestao čuveni mostarski Saborni hram, sa njim je nestala i srpska zajednica u ovom gradu. A onda je krenuo da se diže iz pepela.

Sravljen je sa zemljom. 2010. krenula je obnova, Hram se ponovo izdigao iznad Mostara, ali obnova i dalje nije završena. Saborni hram je nakon tri decenije ponovo ukrasio Mostar. No, ni pola radova još nije završeno. Uloženi su milioni, još toliko i fali. Novca nema, a nema ni razumijevanja.
„Očekujemo razumijevanje da ovaj hram nije završen. Unutar samog hrama su samo goli zidovi na koje smo uspjeli da stavimo maltere, pod nije ni blizu završen. Oltarski dio takođe nije završen, ništa unutar samog hrama nismo uradili. Takođe, predstoje i radovi na uređenju partera hrama. Tek onda bi mogli da govorimo o završetku hrama“, kaže Kojić.
Sveštenik još kaže da nema mnogo razumijevanja za ovu bogomolju, pogotovo je izostalo od institucija sa državnog nivoa.
"Ja apelujem na državu BiH najviše iz razloga zato što je ovo nacionalni spomenik BiH i molio bih sve one koji se pitaju i koji o tome odlučuju da to tako prihvate i shvate i da uzmu to u obzir i da na taj način odgovore potrebama obnove ovoga hrama“, kaže Kojić.
Mostar bez hrama nije Mostar. Kako se ova bogomolja ponovo gradila tako su se i Srbi ponovo vraćali na svoja ognjišta. Pravoslavni Saborni hram u Mostaru uvijek je spajao nespojivo i bio simbol suživota.
"Kada bi vam rekao da sada mi imamo broj pojedinačnih donacija koji je preko 1500 građana od tih 1500 jedna četvrtina sigurno nisu pravoslavci to su naše komšije koje su željele sebe da ugrade u tu obnovu. Taj njihov prilog je potvrda šta oni misle o tome. Svi željno čekaju da su ovaj hram završi. Ono što smo mi učinili da potaknemo ljude da razmišljaju je nešto što imamo na zvoniku. Imamo tri sata, ta tri sata su donacija od tri Mostarca koji su dobri prijatelji, jedan je musliman, jedan katolik, jedan pravoslavac. Satove smo postavili tako da je jedan ispisan rimskim brojevima, jedan arapskim, a jedan staroslovenskim brojevima. Sa ta tri sata mi znamo koliko je sati, sa jednim bismo mi znali ali niti bi ovaj hram bio tako lijep a ne bi ni Mostar da ima samo jedan saat na zvoniku“, priča starješina mostarskog Hrama Duško Kojić.
No, nije to jedini problem, ova bogomolja je i nedavno devastirana, počupani su i ukradeni kablovi, pa je Hram više od mjesec dana u mraku. Hercegovačka Eparhija i Fondacija Sveti Vukašin pokrenuli su humanitarnu akciju.
"Pozivom na broj 1401 donirate 2KM za obnovu crkve u Mostaru ili uplatom na žiro račun crkvene opštine Mostar“, za Centralni portal kaže Nikola Lakić iz Fondacije Sv. Vukašin u Trebinju.
Zato, jedino što svi možemo uraditi za ovu značajnu mostarsku bogomolju je da makar jednom pozovemo 1401.
Hit Nedjelje
Kaja Kalas: Stanje u svijetu takvo da je vrijeme da počnemo da pijemo
Popularno
Šifra: Navijač u rezervatu
Mađarski rulet: Gulaš, trikovi i jedan jako ljuti začin
Mladić iz Banjaluke poginuo u saobraćajnoj nesreći, oglasilo se OJT
Pratite nas
Putem naših društvenih mreža
Provjerite stanje na graničnim prelazima