Politička i ekonomska tranzicija: Ropstvo upakovano u celofan demokratije

Izvor: Centralni Portal

Pregled dana, Politika 14.01.2023, 10:10

Vi koji se sjećate pionirske zakletve, hiljada radnika koji su jutrom odlazili u INCEL, FAMOS, CELPAK i druge fabrike, radničkih odmarališta na Jadranu, košarkaških uspjeha jugoslovenske reprezentacije, domaće rok, pank ili turbo folk scene, Bregovićevih koncerata u širokim zvoncarama, Lepe Brene u šljokicama, Džonija Štulića dok oznojen i u zanosu pjeva „Balkan“, Sarajevske olimpijade, Vučka, zimske čarolije koja je okupila cijeli svijet, crvenih kioska tenkovske građe, istobojnog pasoša, Juga 45, roštiljanja za Prvi maj na Trešnjiku ili negdje uz Vrbas, Savu, Sanu, Vrelo Bosne ili Drinu... da li se osjećate prevarenim?

Politička i ekonomska tranzicija: Ropstvo upakovano u celofan demokratije

Rekli su nam osamdesetih da Jugoslavija ne valja. Tada je nacional-šovinistička bagra republičkih separatista potpalila plamen starih plemenskih ratova i religijskih sukoba. Uz veliku pomoć neoliberalnih elita sa Zapada. Na kraju smo dobili ratove, smrt, izbjeglištva, opustošene gradove, opljačkana preduzeća i banana države prezadužene i bez suvereniteta. Države nesposobne da savladaju ozbiljniju poplavu, a kamoli ozbiljniji geopolitički problem. 

Umjesto Tita došli su Tuđman, Đukanović, Milošević i ostali đaci pomenutog diktatora, sa patološkom potrebom za bijelim odjelima i kubanskim cigarama. Umjesto demokratije dobili smo partokratsko-klijentističke sisteme širom nekadašnjeg Istočnog bloka. Dobili smo i „nevladiniće“ poseban sloj kompradora koji fanatično zagovaraju tuđe interese u vlastitim državama. I naravno, dobro to naplaćuju.

Umjesto ekonomskog blagostanja dobili smo „divlji kapitalizam“ u ontološkoj mutaciji sa ostacima socijalne države koju su nam ostavili đedovi na čije slike danas pljujemo.

Kako je sve počelo? Kako smo pali bez ispaljenog metka? Kako smo bili samo toliko naivni? Diktatura socijalističkih režima i njihove privredne manjkavosti su bile loše i jasno je bilo da su promjene neophodne. Ali ovo što smo dobili sigurno nismo htjeli. No, i dalje oblak pitanja kako se to desilo ostaje nejasan i sveprisutan?

Prije nego što su počele da se urušavaju suverene ekonomije i politike zemalja trećetalasnog svijeta, izvršen je proces neoliberalizacije starih demokratija i nekada umnogome socijalnih država. Riječ je o vodećim zemljama Zapada. Pošto su "počistili" svoja „dvorišta“ i obesmislili ideje suvereniteta i demokratije, krenuli su u pohod na bivše režime realnog socijalizma. 

Loše i ranjive uveli su ih u trećetalasnu demokratizaciju. Iako demokratizacija nije bila osnovni motiv ovih promjena, već prelazak sa realsocijalističke na tržišnu privredu, ona je poslužila kao mehanizam za sprovođenje neoliberlnih namjera, a to je porobljavanje svijeta od strane male i moćne oligarhije. Neoliberalni krugovi su iskoristili krizu legitimiteta i participacije u zemljama Istočnog bloka i ponudili im demokratiju i ekonomsku tranziciju. 

Neoliberalni moćnici nisu bili željni stvarnih demokratskih uspjeha zemalja bivšeg totalitarnog bloka, kao što toga nisu bile željne ni kompradorske elite unutar tih istih sistema. Neoliberalne korporacije i njima odane vlade bile su željne njihovog bogatstva i potčinjenosti. To je bilo klasično porobljavanje upakovano u celofan "demokratije". Ova konstatacija je utemeljena u posljedicama koje su uslijedile u trećetalasnoj demokratiji. 

Čim su počele da se politički transformišu, bivše zemlje realnog socijalizma su odlazile u procese ekonomske transformacije. Ti su se procesi najčešće završavali u uspostavljanju tajkunske privrede, privredno-partijskom klijentizmu i opštem padu standarda. Prirodni resursi navedenih zemalja, njihova jeftina radna snaga i finansijske institucije došle su u velikom procentu pod kontrolu multinacionalnih kompanija, njihovih neoliberalnih stratega i domaćih kompradorskih moćnika. 

Time je stvarna potreba ljudi iz tranzicijskih zemalja za demokratijom, njihova borba protiv totalitarnih režima i želja za pravednijim i egalitarnijim društvom, postala je predmet zloupotrebe. U procesima ličnog bogaćenja i ponovne monopolizacije vlasti uspjeli su brojni političari poltronski orijentisani prema neoliberalnoj hegemoniji. Ova praksa se dešavala pred očima izmanipulisanih masa kojima je umjesto ideoloških sukoba, nametnut novi režim kulturnih sukoba. Umjesto dihotomije rad nasuprot kapitala, podgrijavani su nacionalni i vjerski sukobi. U novim uslovima rađao se fanatizam koji je dovodio do ratova, političke, ekonomske i društvene devastacije.

Svi vi koji se sjećate vremena prije devedesetih godina dvadesetog vijeka, svega pobrojanog na početku ovog teksta, posebno vi koji ste imali pravo glasa, izlazili na izbore i glasali, dobrodošli u Novi svjetski poredak.

Tražili ste taj film, glasali za njega, pa.... gledajte ga! Njegovo ime je „Ropstvo na savremeni način“!

Vlade Simović


Podijelite vijest: