Mala crkva - velika istorija

Foto: Centralni portal

Vjerovatno je ovo najstariji hram u Hercegovini, spise kažu da je sagrađen još u 14. vijeku, a možda i ranije.

„Za cijelu Hercegovinu i za cijelu Srpsku pravoslavnu crkvu taj hram je veoma značajan. On je toliko star da je tri puta do sada obnavljan. Obnavljan je po zapisima u Patrijaršiji prvo 1419. pa 1795. i 1984 godine“, priča Mladen Vuković, mještanin Drenovog Dola.

Za ovaj mali hram vezuju se brojna predanja. Možda je ovdje nekada bio manastir, možda se ispod postojeće nalazi još jedna starija crkva ali ono što se zna baš ovdje je vojvoda Vlatko Vuković pričestio vojsku kada je pošao u Kosovski boj.

„Predanje kaže da je vojvoda Vlatko Vuković nakon veličanstvene pobjede nad turskom izvidnicom koja je došla iz pravca Dubrovnika u Oputnim rudinama, neposredno pred Kosovsku bitku i onda je prilikom polaska na Kosovo pričestio tu vojsku. To predanje je najvjerovatnije“, priča Vuković.

Osim velikog istorijskog značaja, ova crkva je interesantna i po svojoj jedinstvenost,i odnosno skromnosti gradnje. Zbog svega toga 2006. godine stavljena je na listu nacionalnih spomenika BiH.

Crkva i njena okolina pravi su neotkriveni rudnik blaga za arheologe, zato i oni ovdje često svrate.

„Prvo što je bilo začuđujuće što je crkva ukopana, znamo da je to rađeno tek u vrijeme Turaka. Međutim, arheolozi koji su tu dolazili oni su potvrdili da je iz toga perioda. Postoje neke priče da čak ispod postoje temelji koji su možda iz 12. vijeka ili još stariji. Jedna od specifičnosti su ova ulazna vrata koja su iz jednog kamenog bloka“, pričaju mještani.

Više puta je ovaj hram i obijan. Sve je izdržao, ali ga je ponovo bio nagrizao zub vremena. Okolna sela su skoro pusta, ipak oni koji čuvaja ognjišta riješili su da sačuvaju i ovu crkvu zato je počela njena obnova.

Arheolozi su prilikom iskopavanja zabilježili svaki detalj. Proteklog ljeta ovdje su pronađeni grobovi, ali i austrougarski novčiči.

Da se obnovi ova bogomolja skočili su svi, donacije i pomoć stizali su sa svih strana, ali ipak najviše je bilo od Bilećana.