ZORICA SAVIĆ: Radio nikada neće prestati da živi

Foto: Ustupljena fotografija

A, znate li da danas cijeli svijet obilježava Svjetski dan radija - gospodina koji se baškari u gotovom svakom prostoru još od 1920. godine. Identitet je uveliko mijenjao tokom sto godina i danas u eri podcasta, internet streamova i sličnih čuda nije ni nalik onom starom oko kojeg su okupljene porodice kako bi čule najveće državne zvaničnike. 

Povodom značajnog datuma u svijetu medija razgovarali smo sa Zoricom Savić, popularnom radio novinarkom i uredicom A radija.

- Uticaj Interneta na identitet radija?

Radio koji pamtim iz djetinjstva i radio danas nisu ista stvar, ali ne mislim da je to loše. Na sve promjene gledam blagonaklono, jer donose ili napredak ili lekcije o tome gdje smo i kakvu grešku napravili. Tako je i internet donio prosperitet radiju. Možete slušati radio iz Japana u Africi, ili radio iz Banjaluke u Australiji. Sve što je potrebno je da imate internet konekciju, da ta radio stanica ima link na koji se “nakačite” i možete ih slušati uživo. E sad, što je internet jedna beskonačna gomila svega i svačega i što je samim tim, veliki broj stanica dostupan svakome, to znači da se neka radio stanica mora isticati od drugih da bi zainteresovala slušaoca, a samim tim i bila slušana. To je bitka koju svaka radio stanica bije i sa “zemaljskim singalom” i nije neka nepoznanica onima koji razmišljaju o opstanku radio stanice i njenoj ekonomskoj isplativosti.

A, internet je i mnogo olakšao posao na radiju. Danas imate sve informacije onda kada želite i možete mnogo brže i jednostavnije istražiti neke teme. Lakše se dolazi do muzike i slično.

- Zašto si odabrala radio i ko su danas dobri radijski novinari/urednici?

Kao i sve veće stvari u životu koje nam se dogode i meni se radio desio sasvim slučajno. Nije mi bio namjera, nije mi bio san, nisam čak pretjerano ni slušala radio stanice. Nešto što sam počela da radim na prvoj godini fakulteta da bih imala džeparac, postalo je profesija i tu sam već 21 godinu.
A, ko je dobar raijski voditelj, novinar i urednik teško je reći. Zavisi koji su standardi u pitanju. Šta je to što neko smatra dobrim? Moje viđenje je da je to osoba koja ima sadržaj. To podrazumijeva široke poglede na svijet i život uopšteno, kritički stav, da sve preispituje, da ima smisao za humor koji nije klasičan, a o pismenosti i rječitosti da i ne govorim. Morao bi imati onaj filter za bitnost informacije do koje dolazi i koliko je ona kao takva važna, ili nije, za ljude kojima bi se prenijela. Osjećaj je važan. Dakle, neko ko bi mi na interesantan, inteligentan i analitičan način prenio informaciju ili se osvrnuo na bilo šta što se u tom trenutku dešava. Ali kratko, britko i efektno.

- Čini se da je radijski sadržaj minimalno "idiotiziran", što je npr slučaj kod TV sadržaja, sadržaja na portalima? Ko i zašto sluša radio?

Ta “idiotizacija” je prisutna i na radiju. Saglasna sam da je u manjoj mjeri. Vjerovatno zato što je radio jednočulan medij, ako tako mogu reći. Radio se sluša. Pa samim tim ne dozvoljava nikakve dodatne efekte za obmanu i zombiranje. Ja tako tako zovem. Na radiju je ono što čuješ, to. Nema prostora za lasere, dim-topove, nebitno je da li imaš duge noge, ekstenzije na glavi i slično.

Pošto je ponuda radija jasna, onda su oni koji ga biraju tu svojom voljom. To su oni koji žele neposrednu komunikaciju, osjećaj nečije nenapadne prisutnosti u trenicuma kad su sami ili usamljeni (što su različiti pojmovi). Putuješ, radiš u kanceliriji, kozmetičkom salonu, pekari, bilo gdje gdje posao dozvoljava muziku, možeš naći nekoga ko sluša radio. Sveprisutan je i ne postoji kategorizacija koja sa sigurnošću može reći ko su ti ljudi koji su uz radio, a ko su oni koje tu nećeš naći.

- Radio i društvene mreže? Može li se danas opstati samo na audio sadržaju? Plus komentar- instagram nalog A radija je upadljivo dobar, koliko vam to znači?

Sve može opstati na aparatima. Samo je pitanje koliko dugo i kakav je kvalitet tog života. Kao što sam na početku rekla, promjene su odlična stvar. I potrebno je prilagođavati im se, ali u onoj mjeri koja je na korist, a ne na štetu. Sve što se forisira na mišiće, sve što je lažno i iz čega vrišti neko moranje, nema budućnost. Isto tako, podjednaka je propast i tamo gdje se promjene ignorišu i gdje se slijepo držiš nekih principa, ustaljenih načina rada, načela i slično. Balans je važan. 

Mislim da su društvene mreže bitne. Danas je tako. A ako ih pametno koristiš, onda si na dobitku. Živiš bez aprata. Da pojednostavim -radio može da opstane samo u adio sadržaju, ali kratko. Jer konzumenti takvog sadržaja nisu nove genracije. Već one koje polako odlaze. Tako smo se i mi na A radiju prilagodili. Program koji se sluša nije jedini koji se planira i o čijem kvalitetu i sadržaju se razmišlja. 

Radimo i na contentu za Instagram, svakodnevno. Hvala na lijepim riječima. Potpuno je logično da pohvala znači, posebno ako se daješ posvećeno i odgovorno onome što radiš. Divno je čuti da smo se izdvojili. Težinu uvijek ima i to od koga ista dolazi, tako da… Namjera nam je bila postati sastavni dio nečije svakodnevice u ušima, ali i vizuelno na mrežama. Ponuditi neki drugi sadržaj koji može biti i zabavan i informativan, vizuelno nenapadan, a upečatljiv u isto vrijeme. Da, mnogo znači pozitivan komentar, jer nam je to potvrda da koračamo u pravom smjeru.

- Savršena radio stanica?

Postoje dva aspekta. Jedan je iz ugla čovjeka današnjice, šta je to što 21. vijek nameće, a drugi se odnosi na moje viđenje radio stanice. Ljudi su danas pomalo osakaćeni. Kad kažem “ljudi” mislim i na sebe. Veliki protok informacija, brzina dolaska do istih, a sve to preko mobilnih telefona, dovelo nas je do toga da nam je koncentracija na minimum, da nemamo strpljenja, da nas ništa ne zadovoljava i da živimo po “instant” modelu. Sad i odmah. S tim u skladu, cijenim da je savršena radio stanica današnjice ona koja pušta “samo hitove” i gdje ne postoji voditelj. I to nam je nametnuto kao imperativ. Zaboravili smo da uvijek imamo mogućnost izbora za sve. Koji ćemo sadržaj unositi u sebe, od hrane preko informacija, do toga da li želimo posatati ljudi bez identiteta koji žive na stimulansima. Bilo koje prirode. Ako je muzika odavno prestala biti umjetnost i postala industrija, možemo izabrati da ne budemo sastavni dio toga. Čak ni kao slušaoci. Ne poričem da postoji mnogo kvalitetnih pjesama koje se danas snimaju, mnogo talentovanih muzičara, pjevača.. ali, uvijek ono ALI. JA BIRAM.

Za mene savršena radio stanica jeste savršen omjer priče i muzike. Znači, sve što mi uhu i duši prija. Priča zavisi od onoga ko je donosi. Dakle, po meni, veliki dio radio programa jeste kvalitetan ‘sadržaj voditelja’. Zatim, dobra muzika – što je opet, subjektivna stvar, jer ukusi su različiti.

- Radio za 10 godina?

Reći ću samo jednu riječ – POSTOJI!

Radio za 10 godina će postojati. Neće nikada prestati da živi. Mijenjaće mu se forme i sadržaji, ali će živjeti. Sigurno ne u obliku koji ima danas, ali nikada nijedan medij neće ubiti radio. Nasušna potreba svakog čovjeka je da može nesmetano živjeti svoj dan, a da pritom bude informisan, relaksiran, nasmijan i što bi se reklo savremenim jezikom “entertained”.