Demonstracije u Francuskoj s pažnjom prati cijela Evropa

Foto: Agencije

Ovi protesti traju već mjesecima, a nakon što nekoliko nedjelja nisu bili tako masovni sindikati i drugi građani demonstrirali su u velikom broju simbolično na 1. maj.

Koliko ih je tačno bilo, teško je reći, jer je ministar unutrašnjih poslova Žerar Darmanin saopštio brojku od oko 782.000 demonstranata, dok pojedini sindikati tvrde da je na ulicama bilo čak 2,3 miliona ljudi.

Prema riječima Darmanina, bilans jučerašnjih protesta je hapšenje 291 osobe i najmanje 108 povrijeđenih policajaca.

Naveo je da je ponašanje velike većine demonstranata bilo mirno i neincidentno, ali da se francuska policija suočila sa manjom grupom ekstremnih nasilnika koji su izlašli na ulice samo sa ciljem da se "sukobe i povrijede pripadnike policije, otimaju i kradu", zbog čega je policija bila primorana da koristi suzavac i vodene topove.

Portal Frans 24 prenio je saopštenje sindikata CGT u kojem se navodi da je na jučerašnjim demonstracijama učestvovalo čak 2,3 miliona ljudi, od toga 550.000 u glavnom gradu.

Darmanin je potvrdio da je u Parizu uhapšeno više od 60 ljudi, a da je jedan policajac teško povrijeđen kada je na njega bačen molotovljev koktel, prenosi Tanjug.

"Tri mjeseca traje ova borba sa predsjednikom Makronom i vladom, koja ne prestaje. Ovo je 13. put otkako su Francuzi masovno izašli na proteste. Doduše, u Parizu je izašlo manje ljudi nego što su očekivali, ali širom Francuske u ostalim gradovima masovno", kaže za Euronews Ana Otašević, novinarka lista "Le Mond Diplomatik".

"To pokazuje da, iako je vlada donijela zakon primjenjujući dekret što je neobično u socijalnim situacijama, i izgurala ga 'na mišiće' po svaku cijenu, ono što je dobila jeste veliki bunt i revolt Francuza, ne samo u onome što smo vidjeli, nego svaki put kada Makron ili neko iz vlade kada pokuša da objasni nešto (povodom penzione reforme)", dodaje Otašević.

Zakon o penzionoj reformi je, inače, francuski predsjednik Emanuel Makron bez glasanja u parlamentu "progurao" koristeći specijalnu klauzulu u ustavu pod stavkom 49.3, što je postalo "ozloglašeni" broj i moglo se naći u negativnom smislu na mnogim parolama tokom protesta.

Otašević smatra da su male šanse da se ovaj zakon povuče sada kada je prošao sve procedure, i dodaje da se sindikati jesu ujedinili oko zakona, ali da i među njima postoji razlika u tome koji bi pregovarao više, a koji manje.

"Ono što je izvijesno jeste da su se sindikati u punoj političkoj snazi vratili na političku scenu Francuske, što nije bio slučaj prije protesta. Sada postoji snažan politički faktor (u sindikatima) na koji mora da se računa", smatra Otašević.

"Opasnost od toga da protesti idu na ruku Le Pen"

Izvještač portala Frans 24 koji se javio sa ulica Pariza tokom jučerašnjeg protesta opisao je demonstracije kao "istorijske", sa mnogo većim brojem učesnika nego prethodnih godina, a francuski mediji prenijeli su da su demonstranti pokazali "jedinstveni front" i obnovljenu "motivaciju" u borbi protiv nepopularne reforme penzionog sistema.

Prvi sekretar Socijalističke partije Olivije For je na Twitteru pozdravio, kako je naveo, "ogromnu demonstraciju sile građana Francuske koji nisu spremni da se potčine".

"Narod ponovo preuzima kontrolu nad svojom sudbinom", objavila je na društvenim mrežama Matilda Pano, šefica poslaničke grupe ljevičarske, populističke stranke Nepokorena Francuska.

Otašević ističe, međutim, da "ono što predstavlja pravu opasnost, a na šta ukazuju politički predstavnici i sindikalni lideri, jeste odbijanje vlade da shvati ozbiljno proteste i da ih sasluša, pa na kraju i povuče zakon, što sve ide na ruku krajnje desnim snagama, odnosno Marin Le Pen".

"Ona tradicionalno koristi 1. maj, obično u Parizu, a juče u Avru, ne kao praznik rada nego dan kada se obilježava nacionalna proslava Jovanke Orleanke, što je jedna vrlo nacionalno obojena manifestacija. Ovoga puta je njen govor bio izrazito socijalno usmjeren. To je njena taktika odavno, ona koristi ovaj narodni bunt i to će vjerovatno da se odrazi na sljedećim izborima", rekla je Otašević.

Upravo Žorden Bardela, predsjednik desničarske stranke Nacionalno okupljanje iz koje Le Pen dolazi, osudio je, kako je naveo, "pokušaje ubistva policijaca" tokom protesta, posebno ističući da je jedan pripadnik specijalnih snaga za razbijanje nereda teško povrijeđen u Parizu.

Otašević, međutim, kaže da je na protestima viđala veliki broj mladih ljudi koji su bjesni, ali da se zapravo veći dio demonstracija odvija mirno, jer "mladi žele potpuno novi svijet".

"Ne žele samo reformu penzionog sistema, nego žele da odbrane jednu tradiciju socijalne pravde i pravičnosti. To je tekovina za koju se borili tokom svoje istorije, pa makar i Makron rekao da mora, oni neće da pristaju na lošije uslove i perspektivu koju im on daje kao jedinu mogućnost", kaže Otašević.

Kako Evropa vidi demonstracije u Francuskoj?

Protesti u Francuskoj zbog penzione reforme privlače pažnju širom kontinenta, a reakcije su različite.

"Demonstracije su jako masovne i govore o fenomenu koji fascinira cijeli svijet - u Evropi nemamo takve proteste, zato svi prate Franucsku i pokušavaju da razumiju korijene, a oni nisu daleko i od njihovih problema", smatra Otašević.

"Vidjeli smo da je bio prisutan veliki broj sindikata iz Evrope i svijeta, čak i Južne Amerike, tako da je moguće da će se ovakva vrsta pobune vidjeti i u nekim drugim gradovima", dodaje ona.

"Jesu li Gali poludjeli kada su u stanju da parališu sopstvenu zemlju, da zatrpaju prestonicu smećem i da stalno demonstriraju, dok njihova vlada samo želi da podigne starosnu granicu sa 62 na 64 godine?", pita se jedan belgijski list, nazivajući Francuze "Galima" kao omaž strip-junaku Asteriksu, navodi Euronews.

Razlog za ovakav komentar jeste to što su Belgijanci u dosta gorem položaju - trenutna strarosna granica za odlazak u penziju u Belgiji je 65, a 2030. godine podići će se na 67 godina. To znači da će, za manje od decenije, radnik u Belgiji postati penzioner pet godina nakon svog kolege u Francuskoj.

Na drugoj strani Rajne, Nijemci takođe ne mogu baš da razumijeju zašto su Francuzi bijesni, jer njihovi penzioneri imaju bolje uslove nego njemački. U Njemačkoj, ne samo da se kasnije odlazi u penziju, već je i iznos manji - 1.100 evra iznosi penzija u Njemačkoj, u odnosu na 1.400 u Francuskoj.

"Već nekoliko godina vodi se debata u javnosti o finansijskoj stabilnosti penzionog sistema, i kompanije traže da se starosna granica podigne sa 67 na 68 godina. Međutim, i dalje nema nikoga na ulicama da protestuje", pojašnjavaju iz njemačkog Euronews-a.

Francuska se u Njemačkoj vidi kao "gotovo nemoguća za reformisanje", a Francuzi kao "otporni na promjene". Na drugim dijelovima kontinenta, međutim, protesti u Francuskoj poslužili su kao inspiracija.

"Tradicija naroda"

"Vrijeme je da se protestuje protiv britanske vlade kao što bi to uradili Francuzi", pisao je škotski list "Nacional" prije nekoliko nedjelja, dok je engleski "Telegraf" pisao kako "kada su penzije u pitanju, moramo da budemo više kao Francuzi".

Ovi naslovi dolaze u vrijeme kada i samo Ujedinjeno Kraljevstvo "tresu" protesti za koje mnogi smatraju da su najveći u posljednjih nekoliko decenija.

Prvog februara, pola miliona radnika širom zemlje je stupilo u štrajkove kako bi protestovali protiv visokih troškova života i tražili povišice, zbog čega škole nisu radile a saobraćaj je bio poremećen.

Međutim, i pored toga što su štrajkovi u UK bili među najvećima posljednjih godina, u Francuskoj se demonstracije smatraju gotovo tradicijom, "Nacional".

Ova navika je, smatra se, tako duboko ukorijenjena u političkoj kulturi zemlje da "francuske vlade očekuju da građani protestuju, a francuski građani ne oklijevaju da izraze svoje razočarenje na ulicama".

Da je narodni bunt dio kulture otpora i visoke političke svijesti u Francuskoj, smatra i Otašević, dodajući da je, na kraju krajeva, tu i "uvjerenje svakog građana da je moguće ako izađe na ulicu da promijeni nešto što mu ne odgovara".

"Ovo je masovno i nastavlja se na dugu evoluciju političke scene u Francuskoj za vrijeme Makrona gdje smo vidjeli i Žute prosluke. Dakle, ovo je prirodan nastavak, veliki broj ljudi je trenutno protiv njegove politike i smatra da on nema dovoljno takta i senzibiliteta za socijalni dijalog", kaže Otašević.

"Tu je (Makron) izgubio mnogo na popularnosti koju je imao i sada vidimo da se njegova politička uloga se dovodi u pitanje. Dovodi se čak i u pitanje kako će do kraja vladati ako se suočava sa ovako burnim izlivima bijesa naroda", dodaje ona.

Inspiracija širom kontinenta

U Bukureštu, Rumuni su posljednjih mjeseci u više navrata izašli na ulice da se bore protiv korupcije i odbrane poljoprivrednike koji imaju problema zbog uvoza ukrajinskog žita. Uopšteno, širom istočne Evrope ljudi posmatraju kako se situacija u Francuskoj razvija, posebno kada je u pitanju mobilizacija javnosti.

"Protesti u Francuskoj često služe kao primjer za Rumune da organizuju sopstvene borbe i podstaknu druge štrajkače da se pridruže tim redovima", objasnio je Andra Dijakonesku, glavni urednik Euronews-a u Rumuniji.

Takođe, štrajkovi u Francuskoj privlače i pažnju Bugara jer odražavaju situaciju u njihovoj zemlji - zakonodavci trenutno traže podizanje starosne granice za odlazak u penziju na 65 godina do 2037, što bi bio porast u odnosu na trenutnu granicu od 62 godine za žene i 64 godine za muškarce.

Malo dalje, na "čizmi", fokus javnosti bio je na francuskom društvenom sukobu, pa je tako novinar italijanskog lista "Il Fato Kvotidijano" upitao zašto se u njegovoj zemlji ne dogode protesti kao u Francuskoj.

"Ovdje, kada je 2011. godine starosna granica za odlazak u penziju podignuta na 67 godina, štrajk je trajao četiri sata", stoji u tekstu.

Odgovor možda leži u prošlosti Italije, zemlje obilježene godinama terorizma, koja se više ne usuđuje da se upusti u polje protesta.

"Koja bi bila svrha, s obzirom na na političku nestabilnost i brzinu kojom vlade dolaze i odlaze", zapitao se novinar lista "Italija danas". Naročito ga brine to što su, kako je rekao, Italijani rijetko pobjeđivali u protestima, za razliku od Francuza.

(Euronews)