Bensedin i bromazepam: Farmakolog objasnio šta je najopasnije kod lijekova za smirenje

Foto: Ilustracija

Neslavna statistika kaže da je u Srbiji u 2022. godini popijeno više od sedam miliona kutija antidepresiva i lijekova za smirenje. Podaci Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje pokazuju da su od ukupnog broja izdatih lijekova 5,2 miliona pakovanja anksiolitici, tj. lijekovi za smirenje, među kojima su najpoznatiji bensedin i bromazepam, dok su 2,14 miliona antidepresivi.

Ovi lijekovi za smirenje imaju široku primenu u medicini, a ukoliko se uzimaju pod nadzorom ljekara i u ograničenom periodu mogu biti bezbjedni i efikasni. Međutim, poznato je da je u Srbiji zloupotreba česta, što nerijetko vodi u zavisnost, a može da ima i kobne posljedice.

Zato prof. dr Radan Stojanović, farmakolog, za Novu govori šta moramo da znamo prije nego što uzmemo ove lijekove, ali i šta je posebno važno kad treba da prestanemo da ih pijemo.

On je razjesnio nedoumicu što se tiče bensedina i bromapzepama, koji su u Srbiji već skoro poslovično prva asocijacija za rješenje svakog problema.

„Bromazpam i dijazepam su generička imena lijekova, a neke fabrike dijazepam prave pod zaštićenim imenom bensedin. U svakom slučaju, oba leka spadaju u grupu benzodiazepina.“

Treba da se uzimaju kratkotrajno

Profesor Stojanović priča i kakav efekat imaju, tj. kako djeluju na određena stanja.

„Što se oralne primjene tiče, postoji anksiolitičko dejstvo – lijek smanjuje napetost i anksioznost, brigu itd. Zatim, ti lijekovi imaju sedativno dejstvo. tj umiruju. Imaju i hipnotičko dejstvo, dakle čovjek lakše zaspi i manje se budi tokom sna. Imaju i releksantno dejstvo što znači da relaksiraju skeletne mišiće, recimo, kad vas ukoči. Pritom, dijazepam se u određenim slučajevima daje intravenski, na primer, u okviru terapije epilepsije.“

I mada se daju na recept, ove lijekove Srbi nerijetko uzimaju nepravilno.

„Glavni problem je što ti lijekovi ne smeju da se uzimaju na svoju ruku. To su lijekovi koji djeluju u okviru centralnog nervnog sistema i, sem što je ključno da se ne uzimaju na svoju ruku, suština je da treba da se uzimaju kratkotrajno, na primjer, kao hipnotici za nastupanje sna – do četiri nedelje. Anksiolitici mogu mjesec, dva, ali ne duže.“

A zašto je to važno, posebno ako znamo da mnogi Srbi ove lijekove uzimaju i godinama u kontinuitetu?

„Moraju da se uzimaju kratko jer se u suprotnom stvara tolerancija – za isti efekat trebaće vam sve veća i veća doza lijeka. A tu su i fizička i psihička zavisnost“, kaže profesor Stojanović.

Ne smiju naglo da prestaju da se piju

To svakako nije dobro, međutim postoji još jedna zamka kod ovih lijekova za koju mnogi ne znaju.

Oni ne smiju naglo da prestanu da se piju.

„Ne možete sebi reći – pio sam ga mjesec dana i sad sasvim prestajem. Postepeno mora da se obustavi doza jer, ako naglo prestanete da ih uzimate, počinju da se javljaju svi oni simptomi zbog kojih ste i počeli da uzimate taj lek- i nemir, i nesanica, i anksioznost, i brige, glavobolja…“

Što se razlike tiče između ova dva lijeka, bromazepam je kraćeg dejstva nego dijazepam.

„Međutim, taj bromazepam koji je kratkodelujući ima veći rizik od izazivanja zavisnosti i uglavnom se propisuje kao anksiolitik i hipnotik, dakle protiv nemira i nesanice, a dijazepam kao dugodelujući i kao anksiolitik, i kao sedativ, i kao releksans. Ali ne treba zaboraviti da svi ti lekovi mogu da naprave problem sa mišićnom koordinacijom, mogu da izazovu pospanost, te njih ne bi trebalo da pije, recimo, čovek koji vozi autobus, koji radi na građevini jer može da padne.“

Uz alkohol – moguća smrt

Na kraju, možda i najvažnije – ovi lijekovi nikako ne smiju da se piju uz alkohol jer to može da bude fatalno.

„Njihova interakcija sa drugim lijekovima koji su antidepresivi je jako opasna, a posebno je opasna konzumacija sa alkoholnim pićima. Tad se potenciraju ta depresivna dejstva na centralni nervni sistem što može da dovede do kome i smrti na kraju. Česta je pojava da ne znamo kako ćemo da se drugačije izborimo sa svakodnevicom, pa uzimamo lijekove za smirenje – ali ovo nikako nisu lijekovi za igranje.“