Crna udovica iz Zrenjanina: Vera je na isti način ubila 35 muškaraca, među njima i svog sina

Foto: Printscreen

Priča o njoj je prvi put objavljena u SAD-u u maju 1925. godine. Kasnije se često pisalo o njoj, ali uvijek bez tačnih podataka.

Najveći broj njenih ubistava odigrao se Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, a 1972. je ušla u Ginisovu knjigu rekorda, doduše nezvanično, kao žena koja je pobila najviše ljudi - 35.

Prema nekim izvještajima, Vera je rođena u Bukureštu 1903. godine, ali s obzirom na neke kasnije otkrivene datume vezane za ubistva koja je počinila, vjerovatnije je da je rođena krajem 19. vijeka. Majka joj je umrla kada je imala 13 godina, a ona se sa ocem preselila u današnji Zrenjanin, gdje je pohađala internat.

Prije 20 rođendana udala se za bogatog austrijskog bankara Karla Šika, daleko starijeg od nje. S njim je i dobila sina Lorenca. Ona je stalno ostajala kući sa djetetom dok je njen muž radio, pa je tako počela da sumnja da je ovaj vara. Nema dokaza da li su njene sumnje bile opravdane ili plod mašte, tek Vera nije mogla da dugo trpi ovu situaciju. 

Ljubomora ju je izjedala, pa je jedne večeri, u nastupu ljubomore, odlučila da mu sipa arsen u vino i na taj način ga ubije. Tijelo je sakrila, a prijateljima, rođacima i komšijama je pričala da je muž ostavio nju i sina kako bi živIo sa nekom ljubavnicom, čime je uspjela da izazove saosjećanje okoline. Godinu dana nakon što ju je suprug "napustio", svima je objavila kako je čula da je njen muž doživIo tragičnu saobraćajnu nesreću.

Ova priča o navodnoj saobraćajnoj nesreći odbjeglog muža poslužila joj je kao alibi da se ponovo uda. Njen novi izabranik bio je muškarac koji joj je bio daleko bliži po godinama, ali o njegovom identitetu se gotovo ništa ne zna. Postoje neke priče da im je veza bila burna, te da je Vera ponovo sumnjala da njen izabranik ima vanbračne afere.

Nakon nekoliko mjeseci braka, i njen drugi muže je nestao. Ona je ponovo ispričala prijateljima i porodici da ju je muž napustio. Pošto je bila nevjerovatno dosljedna u svom obrascu, koji je prvi put tako dobro upalio, Vera je saopštila svojoj okolini da je dobila pismo od muža koji joj je tim kazao da je zauvijek napušta. Koliko je poznato, ovo je bio njen posljednji zvanični brak.

Vera se više nije udavala, ali je počela da vodi veoma buran ljubavni život. Kroz njenu kuću je prodefilovalo mnoštvo ljubavnika. Imala je afere sa oženjenim muškarcima, ali i veoma otvorene veze sa mladim momcima. Muškarci su u njen krevet dolazili iz različitih društvenih staleža. Nije imala problem ni sa njihovim nacionalnim i vjerskim opredeljenjima. Veri je bilo važno da je oni strasno žele i da joj to uvijek jasno pokazuju.

A ono što ih je spajalo jeste činjenica da su nestajali nakon nekoliko mjeseci, nedjelja ili čak dana zabavljanja.

Kad bi bila sa muškarcem u otvorenoj vezi, što znači da ih je varoš vidjela zajedno, kasnije bi pričala da su bili nevjerni ili da su je ostavljali, čime je opravdavala njihvo nestanak. Vera je bila poput ženke bogomoljke: kad bi se završila avantura, proždrala bi partnera, tj. otrovala arsenom.

Ko zna koliko bi ovo trajalo da žena jednog njenog ljubavnika nije posumnjala da je muž vara i odlučila da ga prati. Put ju je odveo do Verine rezidencije, nakon čega se više nije vratio. Žena je njegov nestanak prijavila policiji, koja je počela da istražuje.

Kad su upali u vinski podrum na imanju na kojem je živjela Vera, a koje je naslijedila od svog bogatog prvog supruga, pronašli su 32 nepokopana mrtvačka sanduka. U svakom se nalazio leš muškarca u fazi raspadanja.

Vera je uhapšena i odvedena u pritvor.

Na saslušanju je priznala da je otrovala 32 muškarca arsenom jer je sumnjala da su joj bili neverni ili da su izgubili interesovanje za nju. Takođe je kazala da je voljela da sjedi u fotelji okružena sanducima u kojima su bili svi njeni bivši udvarači. Prema jednoj verziji, Vera je kazala:

- Htjela sam da budem posljednja žena u njihovom životu.

Ona je takođe priznala da je ubila svoja dva muža, ali i sina Lorenca.

Navodno, kada joj je sin došao u posjetu slučajno je otkrio sanduke u vinskom podrumu i prijetio je da će je prijaviti policiji, pa zatim počeo da je ucjenjuje. Ona ga je onda otrovala i pokopala njegovo tijelo.

Međutim, postoji i verzija koja tvrdi da Lorenco nije pronašao sanduke, već se ona plašila da će se on oženiti i ostaviti je, pa je zato riješila da ga ubije. Dok je umirao, ona ga je držala u naručju i tako bila posljednja osoba u životu koja ga je grlila.

Neki izvori kažu da je ova priča izmišljotina jer ne postoje nikakvi materijalni dokazi koji bi potvrdili njenu vjerodostojnost, ali je činjenica da su pronađeni dokazi da je žena ovoga imena zaista živjela u Zrenjaninu i da su kasnije dokumenti o njoj izgubljeni u ratnim previranjima tokom 20. vijeka.