Pred Erdoanom Morankićem bila blistava umjetnička karijera: Brojni se opraštaju od talentovanog mladića

Foto: Agencije

U trenutku nesreće nesretni mladić se nalazio na tramvajskoj stanici, kada je tramvaj koji je saobraćao iz pravca Željezničke stanice iznenada iskočio iz šina i udario u stanicu na kojoj su čekali putnici.

U nesreći je su povrijeđene još četiri osobe. Među njima je i 17-godišnja djevojka Ella Jovanović kojoj je, usljed zadobivenih povreda, amputirana noga te je hospitalizirana u Općoj bolnici u Sarajevu. Ella Jovanović je učenica Katoličkog školskog centra „Sveti Josip“ u Sarajevu, a riječi podrške uputile su joj kolege iz školskih klupa.

Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Radove je izlagao na više samostalnih i grupnih izložbi, a njegova umjetnička istraživanja bila su usmjerena vizualizaciju tajne kao suštine trajanja i umjetničkog izraza.

U martu 2025. godine je u Centru kulture i mladih Općine Centar Sarajevo otvorena njegova prva samostalna izložba pod nazivom “Da l’ je laž i’ je tajna laž?”. Tada je o svojoj izložbi napisao:

“Slikarska poetika ima možda tri osnovna puta: onaj koji daje odgovore (taj autoru nije drag), onaj koji postavlja pitanja (taj autor preferira) i onaj koji postavlja pitanja i na njih odgovara (taj je autoru najmrži). Autor se pita naslovno pitanje i na njega možda zna odgovor, iako je to neizvjesno, ali važnije je reći da nije pitao da bi došao do odgovora. Još je jedna stvar neizvjesna: odgovor je u razumijevanju pitanja. Laž jeste tajnovita, ili nije, istina jeste lažna, ili nije, tajna jeste (bijela) laž, ili nije. Konstatovati naglas, znači onesposobiti laž ili istinu da budu tajna; konstatovati solilokvijski znači ostaviti istinu i laž tajnom, ne znati ništa znači tajiti, ma i onda kada se pravimo da nešto znamo. Svaka je istina prvo bila tajna, svaka je laž prvo bila tajna, a zasigurno ni laž ni istina nisu bajne dok nisu ostale tajne. To vam autor vizualizuje svojim slikarstvom, da se ne bi morao odreći tajne progovarajući, jer on u njoj pronalazi sukus trajanja, harizmu življenja”.

Krajem 2025. godine izlagao je radove u galeriji Mak u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH u okviru izložbe “Ples noći” zajedno s kolegama i kolegicama s Akademije likovnih umjetnosti. Ovaj interdisciplinarni događaj obuhvatio je njihove likovne radove te performans studentice Pedagoškog fakulteta, čime izložba dobija dodatnu dimenziju interakcije i dinamike.

Ovaj mladić potiče iz umjetničke porodice. Naime, njegov otac Arman Morankić je muzičar čija karijera traje više od 20 godina i koji se takmičio u showu “Nikad nije kasno”.

Mnogi se na društvenim mrežama opraštaju od Erdoana Morankića, a među njima je i bosanskohercegovački muzičar Dino Džihić, koji je sarađivao s njegovim ocem.

“Erdoane, toliko mi je tvoj otac dobroga pričao o tebi i tvome bratu i kako ste izabrali nekonvencionalan put i kako ipak želite biti umjetnici i akademici u ovom sivilu i trivijalnosti svega što nas okružuje i onda smo se zezali kako smo, eto, i mi čitav život u toj nekoj umjetnosti i, eto, živimo od nje. Iako nisam imao priliku da te upoznam, znam da si blistao i Armanove oči su blistale kada god o tebi i tvome bratu govori. Uvijek sa ponosom i vedrinom. Znam da si na boljem mjestu i da radiš ono što voliš. Putuj i slikaj u sferama koje nas sve čekaju. Otišao si prerano, kažu da najbolji od nas tako odu. Porodici želim najiskrenije saučešće. Dijelimo vašu bol. Armane, brate, drži mi se”, napisao je.