Od teških riječi do političkog zagrljaja: koliko je stvarno iskreno zbližavanje Radojičića i Stanivukovića?

Foto: X/RadojicicIgorMr

Ono što je do juče ličilo na otvoreni politički sukob, danas izgleda kao pažljivo njegovana bliskost. Ali da li je riječ o stvarnom pomirenju ili o savezu koji je sklopljen hladne glave i pod pritiskom izborne matematike?

Nije prošlo mnogo vremena otkako je Stanivuković javno poručivao da je Radojičić „prosvirao svoje“, spočitavajući mu da za četiri godine mandata nije izgradio ni jednu javnu garažu. Ton je bio oštar, gotovo potcjenjivački. Sa druge strane, Radojičić je govorio o „simbiozi“ gradonačelnika i skupštinske većine, sugerišući da se iza javnih svađa krije tiha saradnja koja prolazi ključne odluke. Te riječi tada nisu zvučale kao uvod u političko savezništvo.

A onda se desio Pokret Sigurna Srpska i sve je preko noći zaboravljeno. 

Danas Radojičić u intervjuima gotovo promotivno, poput portparola, govori o Stanivukoviću, tvrdeći da među narodom „svuda čuje isto – Draško je budući predsjednik“. On ga opisuje kao lidera nove generacije i najjači adut opozicije. 

U isto vrijeme, Nezavisni pokret Svojim putem, koji predvodi Radojičić, nedavno je donio zaključke u kojima navodi da nije zadovoljan tretmanom unutar Pokreta Sigurna Srpska. To jasno pokazuje da ispod površine ipak postoje trzavice i osjećaj neravnopravnosti. Radojičić očigledno ne želi da njegov politički projekat ostane tek dodatak Stanivukovićevoj političkoj energiji.

Njegova analiza političke scene zvuči optimistično za opoziciju: kandidat vlasti prvi put je pao daleko ispod 300.000 glasova, opozicija je prešla 48 odsto podrške, a zamor vladajućih struktura je, kako tvrdi, vidljiv na svakom koraku. On poručuje da je Republika zrela za promjenu i da je samo pitanje trenutka kada će do nje doći. U toj slici, Stanivuković se nameće kao logičan nosilac talasa.

Ipak, u političkim kuloarima već kruži drugačije pitanje – da li Radojičić zaista „čuje glas naroda“ ili, osim političke promjene, računa i na konkretne interese? U vladajućoj koaliciji otvoreno upozoravaju na mogućnost da bi eventualna nabavka novih tehnologija za izbore, uključujući skenere, mogla postati kontroverzna tema, posebno ako bi sa tim procesom bile povezane firme bliske upravo Radojičiću i Stanivukoviću. Tvrde da bi svaki takav scenario doveo u pitanje vjerodostojnost izbornog procesa i otvorio prostor za sumnje i političke optužbe. Za sada su to političke prozivke i upozorenja, ali one dodatno komplikuju sliku i bacaju sjenku na čitavu priču o „čistoj“ borbi za promjene.

Zato njihov odnos danas više djeluje kao savez iz potrebe nego kao iskreno političko bratstvo. Zajednički cilj – smjena dugogodišnje vlasti – trenutno ih drži na istoj strani. Ali svako malo, na površinu ispliva sujeta dvojice "kulturnih političara" navodno uvijek spremnih na dijalog. Ili se tim nazovi kritikama, jednostavno "tvrdi pazar" za lične interese. A takva partnerstva upravo traju dok svi dobijaju ono što žele, sve dok se kesa ne podere. 

Za kraj da dodamo i da je najveća prepreka ovom najnovijem političkom zagrljaju zapravo Igor Crnadak, koji se svim silama trudi da PDP izvuče iz Pokreta Sigurna Srpska. Međutim, članstvo te stranke je u sličnoj situaciji kao djeca roditelja pred razvodom - ne znaju kome da se priklone.