Stevanović: Plate u Željeznicama moraju rasti, ali slijedi rez za one koji ne rade

Foto: Agencije

Kako je naveo za RTRS, prvi koraci su već napravljeni – prihvaćeno je da se noćni rad, rad praznicima i dežurstva obračunavaju na osnovu najniže cijene rada. Ipak, prostora za povećanje plata trenutno nema, jer su rashodi znatno veći od prihoda.

Mjesečni prihodi Željeznica iznose oko tri miliona maraka, dok samo bruto plate premašuju četiri miliona i sto hiljada maraka. To znači da se svakog mjeseca pravi minus veći od milion maraka, a dodatni udar predstavljaju troškovi električne energije od oko 300.000 KM, kao i stalna ulaganja u održavanje pruga i infrastrukture.

Stevanović ističe da je o svim problemima otvoreno razgovarao sa predstavnicima sindikata, te da je naišao na razumijevanje. Zamolio ih je da se uzdrže od stalnih prijetnji obustavom rada, jer svaka takva najava tjera i ono malo korisnika da traže alternativne prevoze, čime Željeznice gube dodatne prihode.

Prema njegovim riječima, uslovi za rast plata jesu sazreli, ali rješenje ne može biti jednokratna pomoć Vlade. Podsjeća da su ranije postojali posebni mehanizmi finansiranja željeznica, poput namjenskog poreza, te da se i danas mora tražiti sistemsko rješenje u saradnji sa Vladom Federacije i željezničkim preduzećima u oba entiteta.

Poseban akcenat stavljen je na unutrašnju reorganizaciju. Stevanović otvoreno govori o zaposlenima koji, kako tvrdi, dolaze na posao bez ikakvog stvarnog učinka, koristeći nisku platu kao izgovor za nerad. Najavljuje da će u narednim mjesecima uslijediti racionalizacija i ukidanje radnih mjesta koja su se pokazala kao nepotrebna.

„Ne govorimo o otpuštanju radnika, već o razdvajanju od onih koji ne doprinose sistemu“, poručuje Stevanović, dodajući da će eventualni raskidi radnog odnosa morati biti praćeni adekvatnim otpremninama.

On naglašava da država jeste dužna da pomaže željeznice, kao što je to praksa širom svijeta, ali da se novac ne smije trošiti bez jasnog efekta. Prioritet, kako kaže, mora biti ulaganje u pruge, objekte i infrastrukturu, kao i zaštita onih radnika koji svakodnevno nose najveći teret posla.

Zaključuje da su Željeznice suočene sa dubokim strukturnim problemima, ali da bez reda, realne sistematizacije i jasnog modela finansiranja nema ni stabilnosti, ni većih plata.