Sutra počinje Vaskršnji post

Foto: Agencije

Datum početka Časnog posta zavisi od datuma praznovanja najvećeg hrišćanskog praznika Vaskrsa, kojeg pravoslavni vjernici slave uvijek u nedjelju punog mjeseca poslije proljećne ravnodnevnice.

Prva nedjelja posta zove se Čista, a posljednja Nedjelja pravoslavlja, dok se do Vaskrsa, uz posebna pravila, smjenjuju Prečista, Krstopoklona, Sredoposna, Gluva, Cvjetna i Strašna ili Stradalna nedjelja. Prema pravoslavnom učenju, Veliki post nas uči pokajanju, praštanju i pravoj molitvi, a cilj je da se u miru i tišini dočeka najveći hrišćanski praznik Vaskrs, jer je vjera u Vaskrsenje osnov hrišćanstva.

Veliki ili Časni post, koji je ime dobio prema Časnom krstu na kojem je stradao Isus Hristos, ustanovljen je po uzoru na podvig Spasitelja koji je, poslije krštenja na rijeci Jordan, otišao u pustinju i postio četrdeset dana i noći, nakon čega je izašao kao pobjednik iz iskušenja koja mu je postavio Sotona. Vjernici dane posta provode u molitvi, praštanju i pokajanju kako bi se pripremili za Sveto pričešće.

Post predstavlja uzdizanje duha nad tijelom, pobjedu duhovne strane nad čulima i za hrišćanina on je priprema za obilježavanje i proslavu Vaskrsa. Prema kalendaru Srpske pravoslavne crkve, uz jednodnevne postove postoje i četiri višednevna – Časni, Božićni, Petrovski i Velikogospojinski. U narednih 48 dana vjernici ulaze u period uzdržavanja koji se ne svodi samo na hranu, već podrazumijeva i rad na sebi, smirivanje misli i kontrolu ponašanja.

Kako je Vaskrs pokretan praznik, njegov datum se mijenja svake godine, pa se samim tim pomjera i početak posta. Ono što se ne mijenja jeste njegova težina – u pravoslavnom kalendaru ovo je najduži i najstroži post. Vaskršnji post, poznat i kao Veliki ili Časni, većinom se posti na vodi. Ulje i vino dozvoljeni su subotom i nedjeljom, kao i na praznik Mladenci, dok je riba dozvoljena samo dva puta tokom cijelog posta – na Blagovijesti 7. aprila i na Cvijeti, nedjelju dana prije Vaskrsa.

Ako krsna slava padne u toku posta, trpeza može biti riblja – što je kompromis između tradicije i pravila, ali i podsjetnik da post nije rigidna forma, već praksa prilagođena životu. Ipak, crkva naglašava da je suština posta mnogo dublja – uzdržavanje od hrane nema smisla ako ne prati uzdržavanje od loših riječi, sukoba i unutrašnje napetosti.