SDS-ov šamar Trivićkinim ambicijama: Kako je kandidatura Branka Blanuše podjelu fotelja pretvorila u statiranje u kukuruzima?

Foto: Ilustracija

Do juče je njena politička ponuda ličila na detaljan inventar: četiri ključne funkcije, precizna raspodjela plijena i „mudro formatirana“ imena. Danas, međutim, Trivićeva servira priču o „principima“ i naprasnoj spremnosti da se povuče zarad viših ciljeva.

Pitanje koje se nameće nije zašto je Jelena odjednom postala politička asketa, već ko joj je to u opoziciji ugasio svjetlo i ostavio je da statira u kukuruzima dok se ozbiljni igrači dogovaraju.

Glavni kuvar ove gorke čorbe očigledno je Nebojša Vukanović. Dok je Trivićeva vjerovala da se opozicioni kolač može dijeliti bez njegove saglasnosti, Vukanović je jasno stavio do znanja da mjesto srpskog člana Predsjedništva BiH nije moneta za potkusurivanje. Njegovo kategorično odbijanje da odstupi ostavilo je Jelenu bez manevarskog prostora, prisilivši je da retoriku „podjele fotelja“ hitno zamijeni pričom o „opštem jedinstvu“.

No, pravi hladan tuš stigao je iz najveće opozicione stranke. SDS je odlučio da pokaže ko je zapravo „gazda u kući“ i postavi rampu ambicijama Narodnog fronta. Prema sve glasnijim informacijama iz stranačkih kuloara, SDS je već „zakucao“ svoj stav: kandidatura Branka Blanuše za predsjednika Republike Srpske stoji kao nepremostiva prepreka za Jelenine lične planove.

Činjenica da SDS nema namjeru da se povlači pred novopečenim partijama dodatno ogoljuje Jeleninu trenutnu nemoć. Blanuša u ovoj konstelaciji snaga nije samo ime, već jasna poruka SDS-a da njihova infrastruktura neće služiti kao odskočna daska za tuđe političke snove. Suočena sa zidom koji je podigao SDS, Trivićeva je shvatila da je insistiranje na „četiri funkcije“ zapravo bio račun bez krčmara. 

Sada, kad je krčmar (SDS) ispostavio svoj ceh, Jeleni je preostalo samo da priča o „principijelnom odricanju“ i sretnom povlačenju u drugi plan.

Draškov „mirni gambit“ iz prikrajka

Dok se Jelena javno bori sa novom ulogom statiste, Draško Stanivuković mudro ćuti i povremeno se smješka. Njegova strategija je jasna: pustiti konkurenciju da se međusobno iscrpi, da Jelena udari glavom o SDS-ov bedem oko Blanuše i uđe u klinč sa Vukanovićem. Stanivuković samo čeka trenutak kada će ostali lideri biti toliko „sažvakani“ međusobnim trvenjima da će on isplivati kao jedina preostala „logična opcija“.

Na kraju ostaje utisak da Jelena Trivić trenutno ne bira između pobjede i poraza, već pokušava dostojanstveno prihvatiti činjenicu da su je kolege iz opozicije poslale na politički post.

Nemilosrdna realnost je pokazala da u ringu u kojem SDS drži konopce, a Vukanović oštri pero, za Jelenu trenutno nema mjesta u prvoj postavi. Njen iznenadni altruizam i priča o principima prije liče na kapitulaciju nego na mudru političku odluku.

(Nataša N)