Šta Izetbegović priziva u Banjaluci?

Foto: Agencije

Time se skreće fokus sa pitanja koja bi njihovi glasači mogli postaviti: zašto nema reformi, zašto nema boljeg standarda, zašto nema jasnog plana razvoja?

Tako je lider SDA, Bakir Izetbegović, u emisiji Plenum najavio da će se „u Banjaluci desiti opasne stvari“, ali je odbio da precizira o čemu se radi. Takva retorika nije ništa novo – ona služi da se stvori atmosfera prijetnje i neizvjesnosti, kako bi se prikrila nemoć da se ponudi konkretna politika za građane, prvenstveno Federacije BiH.

Denis Bećirović i Elmedin Konaković, koje je Izetbegović prozvao da „ne znaju šta će se desiti“, zapravo se nalaze u istoj matrici. Umjesto da pokažu rezultate u oblastima koje su im povjerene – od spoljne politike do socijalnih pitanja – oni se takmiče u tome ko će glasnije upozoriti na „opasnosti“ koje dolaze iz Banjaluke.

Jedva je Konaković dočekao da se počne pričati o Banjaluci pa je, eto, Izetbegovića optužio da svjesno krije informacije koje bi mogle spriječiti potencijalno loše događaje u Banjaluci. Kaže Konaković da je to samo po sebi krivično djelo. 

Njegova reakcija samo potvrđuje da se politička borba u bošnjačkom korpusu vodi preko Republike Srpske. Umjesto da se bave ekonomijom, obrazovanjem, zdravstvom ili infrastrukturom, oni se međusobno nadmeću u tome ko će biti veći „čuvar države“ pred imaginarnim prijetnjama.

Ovakva politika, zasnovana na stalnom prizivanju Banjaluke kao centra krize, pokazuje duboku prazninu u političkoj ponudi. Građani Federacije ostaju bez odgovora na pitanja koja direktno utiču na njihov život, dok se političari bave scenarijima i „tajnim informacijama“ koje nikada ne otkrivaju.