U najnovijem obraćanju Stanivuković je ponovo izrazio žaljenje što nije došlo do političkog objedinjavanja SDS-a i njegovog Pokreta Sigurna Srpska, tvrdeći da bi takva organizacija danas imala čak 25 poslanika i bila jača od SNSD-a. Pri tome je poručio da je neko u SDS-u propustio „istorijsku priliku“ i da nije imao dovoljno snage da „otvori vrata“.
Iako svoje prijedloge predstavlja kao velikodušnu ponudu i „državotvorni krov“, suština njegovih poruka ostaje ista – najstarija politička stranka u Republici Srpskoj mogla je opstati i ojačati samo ukoliko bi pristala da se politički utopi u projekat koji je formirao upravo Stanivuković.
Takva retorika sve više djeluje kao svojevrsno ponižavanje SDS-a. Stranka koja postoji više od tri decenije, koja je stvorila Republiku Srpsku i iznjedrila brojne političke lidere, u Stanivukovićevim nastupima predstavlja se kao organizacija koja bez njegovog političkog projekta nema budućnost.
Posebno je zanimljivo što ovakve poruke dolaze u trenutku kada se unutar opozicije sve češće postavlja pitanje stvarne političke snage Pokreta Sigurna Srpska. Oktobarski izbori bili bi prvi ozbiljan test za tu organizaciju.
Sam projekat Sigurne Srpske od početka je promovisan kao politički pokret koji prevazilazi stranačke granice. U njega su uključivani bivši funkcioneri različitih partija, a kroz snažnu medijsku kampanju stvaran je utisak da upravo Stanivuković ima najveći potencijal da pobijedi kandidata vladajuće koalicije.
Međutim, politička situacija značajno se promijenila nakon prijevremenih predsjedničkih izbora. Umjesto da dodatno učvrste Stanivukovićev status neprikosnovenog lidera opozicije, ti izbori otvorili su prostor za jačanje SDS-a.
Kandidat SDS-a Branko Blanuša ostvario je rezultat koji je značajno podigao njegov politički profil, a kasnije preuzimanje funkcije predsjednika SDS-a dodatno je učvrstilo njegovu poziciju.
Upravo zbog toga pregovori o zajedničkim kandidatima postali su mnogo složeniji nego što se očekivalo.
Dok je Stanivuković insistirao na političkoj prepoznatljivosti i istraživanjima javnog mnjenja koja mu daju prednost, dio funkcionera SDS-a smatrao je da poruke koje dolaze iz Sigurne Srpske više liče na politički pritisak nego na partnerski odnos.
Zbog toga njegove posljednje izjave mnogi tumače kao pokušaj da se unaprijed definiše krivac za eventualni izborni neuspjeh. Stanivuković poručuje da je SDS propustio istorijsku šansu jer nije prihvatio njegov koncept okupljanja.
Istovremeno, u istom govoru ostavlja otvorene sve opcije za vlastitu kandidaturu – od predsjednika Republike Srpske, preko člana Predsjedništva BiH, pa do nosioca liste.
Takva politička strategija pokazuje da se, uprkos javnom samopouzdanju, u vrhu Pokreta Sigurna Srpska intenzivno procjenjuju rizici samostalnog izlaska na izbore. Jer za razliku od lokalnih izbora u Banjaluci, republički izbori zahtijevaju podršku širom Republike Srpske, a bez SDS-a, Narodnog fronta i Liste za pravdu i red put do pobjede postaje znatno teži.
Izvor: 24srpska.com
