Pištolj, snajper, internet, lajk

Foto: Ilustracija

Teška tema, ali šta je, tu je. Kako kaže Zoran Radmilović u Šijanovom remek djelu: „Takav je pos'o, ni ja ga ne volim“. Svjestan sam da ovom temom stavljam sebi metu na čelo, a riječi dežurnih internet moralista su opasnije od snajperskog metka. To nam je više puta dokazano. Mada, vjerujem da će moj trebavsko-posavski pancir izdržati artiljerijski napad. Možda i neće. Nije ni bitno.

Bitno je da su internet teroristi opet pucali iz svojih tastatura.

I pogodili.

Ne postoji tačniji i istinitiji termin koji opisuje ono što predstavlja od pojma „društvena mreža“. Mreža za društvo. Kao ribarska mreža, samo ona lovi ribe, a društvena ljude. Ono što je najopasnije je to da svoje žrtve uvlači u paučinu na perfidan način, tako da pojedinci nisu ni svjesni kada postanu plijen.

Mislio sam da smo dotakli dno, ali čitajući komentare fejsbuk osvetnika, povodom tragičnog slučaja u Laktašima,  shvatio sam da uvijek može još. Kao kiša je krenulo da pljušti moralističko, hiperosuđujuće i bljutavo piskaranje veb pravednika da bi se čovjek morao zapitati kako je moguće da se tragedija uopšte desila kada smo kao društvo toliko etični i pravični. Ko su onda ti ljudi koji su mladića ismijavali i ko je kriv ako smo svi toliko karakterni? „Ribice su krive“, kaže Milovanović u „Bure baruta“.

Socijalne mreže su omogućile ljudima, koji se do tada nisu pitali za mišljenje ni u svojoj kući, podijum za ispoljavanje svojih stavova i tvrdim da su, u ovoj situaciji, najglasniji „osvetnici“ upravo oni koji su bili najglasniji i kada je trebalo ismijavati nesrećnog mladića.

Isti oni moralisti koji danas traže smrtnu kaznu, čerečenje, razapinjanje i šta već za „monstruma“ koji je snimio video, jer što je komentar svirepiji, imaće veću podršku ostalih, a lajk je odavno postao normativ uspjeha. Duševna hrana. Potvrda trijumfa.

Razlike nema između onih koji su nesretni video objavili i onih, dežurnih dušebrižnika, koji nakon svega, žele da budu arbitri i pravdoljupci. Da budem iskren, ovi drugi su mi čak odvratniji jer će njihovo lažno saosjećanje nestati već u idućem kliku, provjeravajući koliko im je ljudi lajkovalo komentar.

Licemjerni internet egzekutori ne postavljaju pitanje da li svojim potpaljivanjem vatre stvaraju neke nove Mladene. Da li je poenta svojim baljezgarijama staviti omču oko vrata djeci tog „monstruma“, da bi opet sutra imali povod za osuđivanje? Da li je potrebno hraniti ego eksploatacijom tuđe nesreće? Da li je...